Dve igre, dve filozofije
Uno je nastao 1971. u Redingu u Ohaju, predgrađu Sinsinatija. Berberin Merl Robins (Merle Robbins) bio je umoran od porodičnih svađa oko pravila igre Crazy Eights, pa je svoja pravila ispisao na špil karata. Porodica je sopstvenim novcem odštampala prvih 5.000 primeraka i prodavala ih u njegovoj berbernici. Danas igra pripada kompaniji Mattel, a 2018. je uvršćena u američku Nacionalnu kuću slavnih igračaka (National Toy Hall of Fame).
Uno je igra odbacivanja karata: pratiš boju ili broj na gomili i pokušavaš prvi da ostaneš bez karata u ruci. Standardni špil ima 108 karata (112 u novijim izdanjima): brojeve u četiri boje, plus karte Preskoči, Obrni, +2, Džoker i Džoker +4. Igra se u dvoje do desetoro.
Meksiko, poznat i kao Gangsteri, dolazi iz sasvim drugog sveta. To je narodna (kafanska) igra nošenja štihova sa Balkana, brži rođak preferansa i skata. Ne pokušavaš da se otarasiš karata. Obećaš koliko ćeš štihova odneti, a onda to moraš i da ispuniš.
igrača, uvek tačno troje
karte, od sedmice do keca
štihova u svakom deljenju
Časopis Games je jednom lepo sažeo Uno: njegova popularnost počiva na jednostavnosti, ne na strategiji. To nije uvreda. Upravo za to je Uno i napravljen. Meksiko je napravljen za nešto drugo.
Meksiko i Uno na prvi pogled
| Osobina | Uno | Meksiko |
|---|---|---|
| Vrsta igre | Igra odbacivanja: otarasi se karata | Igra nošenja štihova sa licitacijom i adutom |
| Špil | 108 posebnih karata (112 u novijim izdanjima) | 32 karte (7–kec) iz bilo kog običnog špila |
| Igrači | 2–10 | Tačno 3 |
| Šta znaš na početku | Svojih 7 karata od 108 | Svojih 10 karata od 32, a u igri je svaka karta osim 2 u talonu |
| Tvoja velika odluka | Koju odgovarajuću kartu da baciš | Koliko da licitiraš, koji adut, šta da škartiraš, kako da odigraš 10 štihova |
| Ko kontroliše rizik | Gomila za vučenje | Ti: licitiraš visoko, nisko ili kažeš NEXT |
| Sukob | Karte za vučenje padaju na onoga ko sedi do tebe | 2 protiv 1: gangsteri se u svakom deljenju udružuju protiv nosioca |
| Svađe oko pravila | Slaganje +2 i +4, izazovi, kućna pravila | Jedna pravila, koja na Mexico Club-u sprovodi softver |
| Trajanje deljenja | Dok neko ne ostane bez karata | Uvek 10 štihova |
| Pobeda | Prvi isprazni ruku (klasično bodovanje ide do 500) | Prvi preko 51 poen (Mini: 10) |
Deset razloga zašto je Meksiko bolji od Una
1. Ti biraš rizik. U Unu bira špil.
Svako deljenje Meksika počinje licitacijom. Prvi igrač mora da otvori najmanje sa 5. Ostali mogu da dignu na 6, 7, 8, 9 ili 10, da zovu Meksiko, ili samo da kažu NEXT i prepuste rizik nekom drugom. Slaba ruka nije propast. To je informacija: propustiš, braniš se i opet upisuješ štihove koje odneseš.
Uno ti ne daje taj izbor. Tvojih sedam karata su tvojih sedam karata, a ako ne možeš da pratiš gomilu, vučeš. Lošu ruku jednostavno moraš da odigraš do kraja.
Rizik u Meksiku je stvaran. U javnim partijama na Mexico Club-u pad košta dupli iznos licitacije: zoveš 7, odneseš 6 i upisuješ −14. Zato je licitacija odluka, a ne formalnost.
2. Svaka karta je u igri, pa se pamćenje isplati
Špil za Meksiko ima 32 karte. Trideset se podeli u tri ruke, a dve stoje u talonu. Ništa se ne krije u ogromnoj gomili za vučenje. Prati šta je palo, koliko je aduta izašlo i ko nije mogao da odgovori na boju, pa do sredine deljenja često znaš ko šta drži.
U Unu, sa 108 karata, gomilom za vučenje i odbačenim kartama koje se ponovo mešaju, brojanje karata skoro nema smisla. U Meksiku je dobro pamćenje oružje.
Osam karata po boji, isti redosled u svakoj boji. Ceo špil naučiš za jedno veče, a onda godinama učiš kako da ga čitaš.
3. Adut pretvara ruku u plan
Pobednik licitacije uzima talon (12 karata u ruci), škartira dve licem nadole i bira adut: pik, herc, tref ili karo. Istih deset karata može da bude pobednička ruka sa hercom kao adutom, a katastrofa sa pikom. Na izboru aduta i škarta se razdvajaju dobri igrači od srećnih.
Sama igra ima jasna pravila. Odgovori na boju ako možeš, seci adutom ako ne možeš, a ako nemaš ni jedno ni drugo, baci bilo šta. Svaki štih je mala zagonetka: da li da odmah naplatiš keca ili da sačekaš da protivnici potroše adute?
U Unu se boja menja sa svakim džokerom. Ne planiraš. Reaguješ.
4. Gangsteri: novi savez u svakom deljenju
Drugo ime igre sve govori. Kad jedan igrač dobije licitaciju, druga dvojica postaju gangsteri. Bez reči moraju da sarađuju da bi oborili licitaciju: igraju jedan drugom u jake boje, čuvaju adute i stežu nosioca. Već u sledećem deljenju tvoj saveznik može da bude onaj koga loviš.
Ta dinamika dva protiv jednog je ono što igre nošenja štihova za troje čini tako živim. U Unu se većina interakcije svodi na to da onaj ko slučajno sedi do tebe dobije +2.
5. Nema lutrije sa +4
Džoker +4 je najjača i najspornija karta u Unu. Po zvaničnim pravilima smeš da ga baciš samo ako nemaš nijednu kartu trenutne boje. Sledeći igrač može da te izazove: pokažeš mu ruku, pa ako si prekršio pravilo, ti vučeš četiri karte. Ako nisi, onaj ko je izazvao vuče šest. Pravilo koje zavisi od zavirivanja u tuđu ruku lako se zaboravi za kuhinjskim stolom.
Meksiko nema karte koje kažnjavaju onoga ko sledeći dolazi na red. Snaga dolazi od jakih karata i aduta, i od toga koliko ih pametno iskoristiš.
6. Nema svađe oko pravila
U maju 2019. zvanični Uno nalog podsetio je igrače da je slaganje karata za vučenje protiv pravila: Ne možeš da baciš +2 da bi sledeći vukao 6. Znamo da si pokušao.
Internet nije bio oduševljen, jer skoro svaka porodica igra po svojim kućnim pravilima.
I Meksiko ima lokalne varijante. To je kafanska igra koja se prenosi s kolena na koleno. Upravo zato Mexico Club pravila upisuje u softver: ne možeš da baciš kartu koja nije dozvoljena, rezultat se računa sam, i niko ne mora da se svađa oko toga šta se desilo pre tri štiha.
7. Loša ruka ne znači izgubljeno deljenje
U Unu boduje samo igrač koji prvi ostane bez karata. Ostali samo broje šta im je ostalo u ruci. U Meksiku svaki igrač nešto upisuje posle svakog deljenja. Nosilac upisuje štihove koje je stvarno odneo: zoveš 5, odneseš 8, upisuješ +8. I dvojica gangstera upisuju tačno onoliko štihova koliko su odneli.
U Normal bodovanju gangster koji ne odnese nijedan štih gubi iznos licitacije, pa se i sa slabom rukom boriš za svaki štih. Pažljiva odbrana se isplati, a tvoj ukupan rezultat nikad ne pada ispod nule.
8. Stalan ritam: uvek 10 štihova
Deljenje u Unu traje dok neko ne isprazni ruku. Karte za vučenje, preskakanja i obrtanja mogu da ga razvuku, a klasična pravila se igraju do 500 poena. Niko ti unapred ne može reći da li će sledeća ruka trajati tri minuta ili trideset.
Meksiko ima jasan oblik. Svako deljenje je tačno 10 štihova, pa bodovanje. Standardna partija je trka preko 51 poen, a Mini je trka do 10 kad imaš samo nekoliko minuta.
9. Reći „Uno“ je refleks. Zvati „Meksiko“ je odluka.
Najveći trenutak u Unu je kad vikneš ime igre jer ti je ostala jedna karta, i kad te uhvate ako zaboraviš. U Meksiku je najveći trenutak izbor: licitacija Meksiko. Preskačeš talon, i dalje biraš adut i obećavaš svih 10 štihova. Ako prođeš, upisuješ +20. Ako padneš u javnoj partiji, to košta −40. Tokom tih deset štihova za stolom niko ne diše.
Igra je dobila ime baš po svom najsmelijem potezu. U starom žargonu „Meksiko“ je značio haos, potpunu neizvesnost, sve ili ništa.
10. Špil koji već imaš i porodica umnih sportova
Za Uno treba poseban špil. Za Meksiko treba običan: izvadiš sve karte manje od sedmice i imaš 32 karte koje ti trebaju. Na našoj stranici o francuskom špilu vidiš sve karte.
Još važnije, Meksiko pripada porodici igara nošenja štihova, zajedno sa preferansom, skatom, belotom i bridžom. Međunarodni olimpijski komitet priznaje svetsku bridž federaciju još od devedesetih. Bridž je bio sport sa medaljama na Azijskim igrama 2018. u Džakarti, a Evropsko timsko prvenstvo 2014. igrano je u Opatiji, na pragu regiona u kom se igra Meksiko.
Da li su onda karte dobre za mozak? Istraživanja su tu oprezna, a i mi smo. Studija Univerziteta Viskonsin–Medison na 329 kognitivno zdravih odraslih srednjih godina pokazala je da ljudi koji više igraju igre, uključujući karte, imaju više sive mase u delovima mozga kao što je hipokampus. To je povezanost, ne dokaz, i studija nije poredila Uno i Meksiko. Ono što možemo da kažemo jeste da Meksiko u svakom deljenju traži više od tebe: pamćenje, procenu verovatnoće, planiranje i čitanje druge dvojice.
Da budemo fer: kada je Uno bolji izbor
Mi volimo Uno. Samo je napravljen za drugi posao.
- Više od troje ljudi. Meksiko je igra za tačno troje. Uno radi za bilo koji broj od 2 do 10 igrača.
- Mala deca. Pratiti boje i brojeve je lako. Licitacija i adut traže malo više vremena.
- Bez ikakvog objašnjavanja. Uno se nauči za minut. Meksiku treba nekoliko deljenja da legne, a naš besplatni tutorijal pomaže u tome.
Naš savet: igrajte Uno kad je cela porodica za stolom. Kad vas ostane troje, delite Meksiko.
Probaj Meksiko na telefonu
Troje igrača, jedan link
Mexico Club je igra u pregledaču napravljena za telefone: bez prodavnice aplikacija i bez instalacije. Nauči igru kroz tutorijal bez naloga, sedi za javni sto ili napravi privatnu sobu.
Pošalji pozivni link dvoma prijateljima. Gost samo upiše ime i sedne za sto.
Izvori
- Uno (card game), Wikipedia (engleski): veličina špila, broj igrača, pravilo izazova za +4, bodovanje, ocena časopisa Games.
- Uno, The Strong National Museum of Play: Merl Robins, prvih 5.000 primeraka, National Toy Hall of Fame (2018).
- Uno's Twitter account says you can't stack cards, TODAY (maj 2019).
- The International Olympic Committee has recognized the WBF, Svetska bridž federacija.
- Bridge at the 2018 Asian Games, Wikipedia (engleski).
- 2014 European Team Championships, Opatija, Evropska bridž liga.
- Schultz i saradnici, „Participation in cognitively-stimulating activities is associated with brain structure and cognitive function in preclinical Alzheimer's disease“, Brain Imaging and Behavior 9(4), 2015.
- Mexico Club: pravila i bodovanje i istorija Meksika.
UNO je zaštićeni znak kompanije Mattel, Inc. Mexico Club nije povezan sa kompanijom Mattel, niti ga ona sponzoriše ili podržava. Fotografije su sa Wikimedia Commons i koriste se pod slobodnim licencama navedenim ispod svake slike.